POREMEĆAJI SRČANOG RITMA
ARITMIJA – poremećaj učestalosti, ritmičnosti, naizmeničnosti i kontrakcija srca.
Aritmije su široko rasprostranjene, mogu da nastaju usled bilo kog oboljenja srca i pod uticajem vegetativnih, endokrinih i drugih metaboličkih poremećaja. Posebno veliki značaj imaju elektrolitni poremećaji, naročito odstupanja u pogledu sadržaja kalijuma i kalcijuma u ćeliji. Aritmije su moguće kod intoksikacija i nekih uticaja lekova, mogu biti povezane s urođenim karakteristikama sistema za sprovođenje srca.
Osnovu aritmije čini poremećaj elektro-fizioloških svojstava sprovodnog sistema i skraćenog miokarda. Aritmije se uglavnom dijagnostikuju na EKG.
Aritmije se dijagnostikuju u vidu: sinusne aritmije, ekstrasistolije, paroksizmalne tahikardije, treperenja (fibrillatio) i lepršanja (flatter) srčanih pretkomora, treperenja i lepršanja srčanih komora, sinoatrijalnog bloka, atrioventrikularnog bloka, blokade nodusa ili Hisovog snopa i dr.
U skladu sa teoretskim postavkama kineske medicine, ovo oboljenje pripada kategoriji «učestalog lupanja srca», «veoma učestalog lupanja srca i dr.
Terapijski prilaz: jačanje Či energije, zasićenje krvi, smirenje lupanja srca, otklanjanje vatre, izbacivanje sluzi, stimulacija krvotoka, otklanjanje zadržavanja krvi, jačanje srca i smanjenje učestalosti lupanja srca.
|